Šest tipova Hrvata po političkom opredjeljenju – desničari

U prvom izdanju serijala “Tipovi Hrvata po političkom opredjeljenju koji će nam u komentarima psovati majku” krećemo od najjednostavnijih vrsta. Dame i gospodo, predstavljamo amebu hrvatstva, njihovo endehastvo, desničare.

1. Desničar ustašoid

Vrsta koju mnogi na prvu miješaju s ljudima, dok se zapravo radi o atavističkom primjerku homo sapiensa za kojeg je evolucija stala 1945. godine. Pod slabim svjetlom vrlo nalik normalnom čovjeku, no odaje ih najčešće zrak na mjestu gdje bi trebali biti zubi te članska iskaznica nekog od HSP-ova. Ova podvrsta Hrvata sposobna je razmišljati samo o dvije stvari: Jugoslaviji i teorijama zavjere. Iako se javno voli hvaliti poznavanjem povijesnih činjenica iskrivljenijim od Alena Vitasovića na Melodijama Istre te dubokim religijskim spoznajama koje se svode na to da „Anđele čuvaru“ liječi rak i išijas, pravi ustašoid o ovim stvarima zapravo nikad ne razmišlja. Njih uzima zdravo za gotovo, dok 90% svojih intelektualnih kapaciteta troši na konstrukcije teorija zavjere te dodavanje fraze „Yu“ u imena ljudi i portala za koje je odlučio da su protivnici Hrvatske.

Yutarnji list, index.yu, Ivo Yusipović samo su neki od turbo maštovitih primjera, dok napredniji ustašoidi (prema tvrdnjama nekih znanstvenika određene vrste nastavile su evoluirati čak do 91′ godine!) idu i korak naprijed pa Ranko Ostojić postaje Ostoja Ranković, Vesna Pusić – Besna Pussyć, a Sprdex Smrdex.

Jedina stvar veća od čiste gluposti kojom odiše desničar ustašoid je njegovo licemjerje pa tako pripadnici ove podvrste za javnost slušaju Thompsona, dok im srce istinski zaigra samo na cajke, svake nedjelje su na misi gdje se zgražaju nad nemoralom kojim gay lobi želi uništiti sve što je tradicionalno i hrvatsko dok subotom oni bogatiji kurve plaćaju kokainom, a siromašniji o tome maštaju.

Razina opasnosti: 7,0/10
Smrtni neprijatelj: SDP, Srbi, Tito, zdrav razum

2. Desničar katoliban

Često bliski kolegama ustašoidima, no ipak u pravilu manje militantna, ali ne i manje opasna vrsta. Dok ustašoidi smatraju kako Hrvatskoj najveća opasnost prijeti od krvoločnih Srba koji nemaju pametnijeg posla nego gledati kako napakostiti ubogim Hrvatima, za katolibana se najveća opasnost krije u homoseksualnom lobiju i perverznom „Zapadu“. O kojem, naravno, znaju sve, iako su zapadnije od Zagreba bili jednom kad su krivo skrenuli na putu za Tabor gdje su vodili baku na liječenje slomljenog kuka krunicom.

Desničar katoliban apsolutno je nepovjerljiv prema bilo čemu što ima prizvuk znanstvenog. Zbog česte intelektualne ograničenosti prisutne kod ove podvrste najčešće ih je strah svega što ne mogu razumjeti, dakle otprilike 98% stvari koje se događaju u modernom svijetu. Oni ZNAJU da znanstvenici ne bi smjeli tražiti Božju česticu iako i danas misle da je bozon grad u Kini, imaju čvrst stav o umjetnoj oplodnji koju zamišljaju kao laboratorij u kojem se jajne stanice oplođuju petokrakama, sasvim su sigurni da slanina ne izaziva rak, a bilo koji znanstveni uspjeh u sekundi će diskreditirati izjavama tipa „Ne treba se igrati Boga“.

S druge strane, člancima s bitno.net (ČUDESNO OZDRAVLJENJE: Četrdeset godina liječnici joj nisu mogli pomoći, a onda je otkrila ovog sveca) vjeruju od prvog do zadnjeg slova. Ova podvrsta najčešće je zla do srži pa savjest umiruje lizanjem oltara. Ljudima koje smatraju neprijateljima bi našli manu sve da im doniraju bubreg, a lokalnom svećeniku bi našli opravdanje i da ga uhvate kako križem siluje kozu.

Licemjerni i iskvareni svoje stavove često će nametati drugima pod izlikom općeg interesa i prava većine, izrazito skloni referendumima iako bi svoj svjetonazor najrađe utjerivali puškom.

Razina opasnosti: 8,9/10
Smrtni neprijatelji: evolucija, drugi i drugačiji

 

3. Desničar vulgaris

Iako podvrsta tipično agresivne sorte, desničar vulgaris najčešće je sasvim bezopasan, ponekad čak i koristan za društvo. Tradicija, ustaljene prakse, iskustvo starijih, narodna mudrost, konzervativna stajališta o svemu – ovaj tip više od svega voli sigurnost, a čelo mu se oznoji na samu pomisao da razmišlja o stvarima koje nisu: kladionica, što sutra pojesti, sudoku iz „24 sata“.

Prava manjina, životinja, ekonomija, društvo… Sve što ga se direktno ne tiče i od čega ne može imati korist, za desničara vulgarisa je nepotrebno trošenje sive materije. Iako skloni tipičnim desničarskim bolestima poput ustašoidnosti i katolibanstva, u laboratorijskim uvjetima zabilježeno da na ovu vrstu djeluju neke vrste argumenata.

Za desničara vulgarisa tradicija će uvijek biti i ostati jedini odgovor na sve životne dileme, čak i kad prigrle neku novinu (poput touchscreen mobitela ili auta s automatskim mjenjačem) intuitivno će osjećati da su svojim činom čovječanstvo približili još jedan korak ka neizbježnom uništenju. Da su svijetom vladali desničari vulgarisi, vrhunac tehnologije do danas bi vjerojatno ostala vatra, ali zbog svoje urođene nepovjerljivosti i stava da ništa novo nije dobro ponekad su korisna protuteža previše progresivnim vrstama koji će kad-tad proizvesti kakav virus koji će se oteti kontroli.

Sreća da ćemo u tom slučaju svi izginuti, što je mnogo humaniji kraj od neprestanog: „Eto, jesmo li mi lijepo govorili“ kojim bi u smrt preživjele nesretnike poslali desničari vulgarisi.

Razina opasnosti: 4,0/10
Smrtni neprijatelji: promjene, inovacije, bilo kakva radnja, uređaj ili tehnologija koja nije postojala prije njihova rođenja

U sljedećem nastavku, ako budemo živi, predstavljamo njihovu beskorisnost, ljevičare.

Razveseli nas klikom:

0 comments